minhen

Minhen, "svjetski grad sa srcem" kako ga zovu njegovi stanovnici, najveci je grad Njemacke poslije ujedinjenog Berlina. Zapadni Nijemci dugo su ovaj grad nazivali "tajnim glavnim gradom" isticuci na taj nacin njegovu velicinu i znacaj.

Minhen, "svjetski grad sa srcem" kako ga zovu njegovi stanovnici, najveci je grad Njemacke poslije ujedinjenog Berlina. Zapadni Nijemci dugo su ovaj grad nazivali "tajnim glavnim gradom" isticuci na taj nacin njegovu velicinu i znacaj. Daleko od centra grada, daleko i od predgrada, u udaljenoj zabiti na sjeveru koju je gradska vlada ranije odredila za deponiju smeca i odljev kanalizacionih voda, nalazi se sakriven od pogleda Islamski centar Minhen. Cinjenica da je tek na ovoj lokaciji 60-tih godina Vlada grada dozvolila muslimanima izgradnju vjerskog objekta najbolje pokazuje koliko je ovaj "svjetski grad sa srcem" bio otvoren za Islam i muslimane. No, valjda i u tome ima hajra, jer je može biti baš zbog nepristupacnosti objekta ovaj centar "tek dvaput" do sada bio meta bombaško-teroristickih napada. A i ljudi manje zovu policiju kad se cuje ezan buduci da nema puno naseljenih objekata cije stanovnike glas mujezina može uznemiriti. Osoblje centra preko telefona nam je objasnilo da za džuma namaz treba poraniti, jer ako se želi doci u ovaj centar treba koristiti sva prevozna sredstva koja stoje na raspolaganju:i podzemnu i nadzemnu željeznicu, pa još i autobus. Na autobuskoj stanici prevoz u ovaj udaljeni kraj (izvan) grada cekaju samo muslimani, a ponekad možda i po koji namjernik koji nakani baciti bombu na džamiju.

MESDŽIDA SVE VIŠE I VIŠE

Centar u Minhenu ne predstavlja samo jedan lokalni ili regionalni islamski centar, nego se radi o najpoznatijoj islamskoj instituciji u Njemackoj. Ovaj centar istovremeno je i sjedište Islamske zajednice Njemacke. Odavde se vodi briga i upravlja drugim zajednicama i centrima širom zemlje, a takvi punktovi postoje u:Darmštadu, Erdingu, Erlangenu, Frankfurtu, Karlsrueu, Majncu, Marburgu, Minhenu, Nirnbergu i Štutgartu. Pod ingerencijom centra nalaze se Njemacka islamska škola i Njemacko islamsko obdanište. Centar održava vezu i sa drugim islamskim udruženjima unutar i izvan zemlje. Svrhu svoga postojanja ova institucija nalazi u izravnoj pomoci muslimanima da praktikuju vjerski život, djelujuci kao kohezioni faktor medu vjernicima ciji je etnicki i tradicionalno-kulturološki korijen razlicit. Saff je imao priliku razgovarati s liderom Islamske zajednice Njemacke Ahmadom al-Kalifom. Odmah na pocetku interesovalo nas je koliko muslimana ima u Minhenu. "75 000 ! Je li puno?", smješka se Al-Kalifa primjecujuci naše iznenadene poglede. U Minhenu, prema podacima Islamske zajednice Njemacke koje nam je ustupio Al-Kalifa, postoji i oko 70 mesdžida!Od tog broja tek dva objekta imaju munaru. Broj islamskih vjerskih objekata u ovom gradu raste, kaže Al-Kalifa, narocito u posljednje vrijeme.

BORBA ZA CENTAR IZRODILA ISLAMSKU ZAJEDNICU

Prica o minhenskim muslimanima i ovdašnjem islamkom centru ukratko bi izgledala ovako:

Vec od 1945. muslimanske izbjeglice iz 2. svjetskog rata obavljaju zajedno namaze u iznajmljenim prostorijama, medu kojima se pominju i prostori njemackog muzeja "Deutsche Museum". Ideja o izgradnji džamije javila se 1958. godine, a od ideje do realizacije projekta proteklo je punih 15 godina. Oformljena grupa za gradnju džamije ubrzo je prerasla u "Islamsku zajednicu Južne Njemacke". Godine 1967. postavljen je kamen temeljac za prvi islamski centar, uistinu historijski trenutak, a ramazana 1971. u još nedovršenoj džamiji obavljeni su prvi namazi. Konacno, 14. maja 1973. džamija je izgradena i predata na upotrebu vjernicima. No prica o borbi za džamiju ne završava ovim izlaganjem. 1981. na džamiju je prvi put bacena bomba. Ljudskih žrtava nije bilo, bilježi se tek materijalna šteta. Poslijednji atak na džamiju dogodio se 18. marta 1995. kada je na opce zgražanje džamija zapaljena. U meduvremenu, 1982. iz "Islamske zajednice Južne Njemacke" nastaje "Islamska zajednica Njemacke" koja djeluje i dan-danas.

HUTBA NA TRI JEZIKA

Ono što je kuriozitet ove džamije jeste da se hutba drži na tri razlicita jezika:arapskom, turskom i njemackom. Shodno tome, hutbu drže tri osobe umjesto jedne kako smo navikli. Razlog tome krije se u cinjenici da džamiju uistinu posjecuju vjernici najrazlicitijih rasa i nacionalnosti. Razlicitosti se vide vec na prvi pogled, jer jedan do drugog sjede :crni, žuti i bijeli muslimani, Arapi, Pakistanci i mnogi drugi. Na- suprot ovom, drugi mesdžidi organizuju se mahom na nacionalnom principu, tj. postoje:turski mesdžid, arapski, albanski, bošnjacki... Iznenadujuce veliki broj vjernika cine etnicki Nijemci koji su nekad ranije konvertirali s kršcanstva na Islam. Saff je posjetio centar u uistinu dirljivom trenutku. Mustafa Seker, imam iz Turske koji je radio u centru od samog osnivanja, nakon 24 godine službe toga je dana posljednji put predvodio svoj džemat. Za rastanak džematlije su mu podarile obecanje da ce ostati ujedinjeni u vjeri na cemu je ovaj imam citav svoj vijek ustrajno radio. Soba za molitvu prima 300 klanjaca. Petkom se u centru skupi oko 400 ljudi, a naravno najveca posjet je za bajrame i druge praznike kada 5 000 ljudi ispuni sve prostorije i pripadajuce dvorište. Mihrab je izraden u klasicnom osmanskom stilu sa cvijetnim ornamentima napravljenim rucno u Turskoj. Zidove mihraba krase sure iz Kur'ana i Allahovo, dž.š., ime, ispisani u tradicionalnoj arapskoj kaligrafiji.

EZAN "NARUŠAVA JAVNI MIR"

Džamija ima i 33 metra visoku munaru, ali se sa nje ne uci ezan. Ezan se, što je inace praksa koja važi u citavoj Njemackoj, daje samo unutra - u sobi za molitvu, kako glas mujezina ne bi "narušavao javni mir"!Tek 3-4 puta godišnje povodom vecih islamskih praznika ezan se oglašava i za vanjski svijet. Al-Kalifa nam je ispricao kako u blizini islamskog centra imaju dva susjeda koji zovu policiju svaki put kada uspiju cuti ezan, uprkos tome što se isti uci potiho i u zatvorenoj prostoriji. Medutim, kako ezan ne traje dugo, kada policija dode na "mjesto prekršaja" zatekne tišinu pa ne može narediti da "buka" prestane. U vezi sa ovim problemom centar je tražio pomoc od Ministarstva unutrašnjih poslova, ali je svako razumijevanje izostalo. Ezan kao takav zakonom nije zabranjen, ali ometanje javnog mira i tišine jeste, pa se ovakvi incidenti i dalje dogadaju.

UMJESTO U VOJSKU - U DŽAMIJU

Govoreci o aktuelnim problemima muslimana u Njemackoj, lider Islamske zajednice Njemacke Ahmad al-Kalifa požalio se da od njemacke Vlade izostaje pomoc i razumijevanje. cesto je teško pronaci sobe za namaz, a nema saglsnosti ni za izostanke s posla prilikom islamskih praznika, džume i ostalih namaza. O boljoj strani saradnje s vladom kazuje cinjenica da su Nijemci muslimani umjesto vojne službe dobili pravo da vojni rok odrade - u džamiji!

Naime, vojno sposobni mladici u Njemackoj imaju mogucnost izbora - da odu u vojsku ili da isto vrijeme provedu na radu u civilnoj službi, tj. u bolnici, crkvi, administraciji ili nekoj drugoj civilnoj ustanovi. Od 1986. njemacka vlada dozvolila je obavljanje civilne službe unutar islamskog centra, što muslimani Nijemci i koriste. Još jedna dobra dobra gesta grada je ta da su prije 25 godina muslimani ovdje dobili i zasebne parcele na Minhenskom zapadnom groblju.

VATROM PROTIV ISTINE

Islamska zajednica Njemacke pokretac je šireg spektra društvenih, kulturnih i humanitarnih aktivnosti. Punu 41 godinu Zajednica izdaje novine "Al Islam", a od prije 10 godina izlazi i "Al Islam Aktuel". Novine izlaze u Njemckoj, Švicarskoj i Austriji, dakle na njemackom govornom podrucju, i nastoje zadovoljiti citalacke potrebe muslimana u ovom dijelu Evrope. 1992. godine u okviru Islamskog centra sa radom je poceo i medijski centar "Islam". Kako kažu u Islamskoj zajednici, potreba za ovakvim centrom javila se stoga što je u poslijednje vrijeme sve ucestalija propaganda i širenje laži protiv Islama. Namjera je da centar prezentira istinu i prave informacije kojih pocesto manjka. Ovdje se uvijek na korištenje mogla dobiti odgovarajuca audio ili video kaseta sa islamskim sadržajem i takva je usluga bila dostupna svakom. Nažalost, sav ovaj materijal je izgorio u pokušaju paljenja džamije 1995. , skupa sa materijalima lista "Al Islam". Preko lista "Al Islam" mogu se naruciti na stotine naslova eminentnih islamskih autora i to na:arapskom, njemackom, francuskom, engleskom i turskom jeziku. Islamska zajednica do danas je iz vlastitih krugova izdala 25 islamskih knjiga i 7 teoretskih analiza u domenu islamske misli izdatih nakon 1995. Skupa sa drugim islamskim izdavacima ovo udruženje ima i svoj prostor na cuvenom Sajmu knjige u Frankfurtu. Inace, islamske brošure na njemackom jeziku mogu se nabaviti tek od 1973. Unutar islamskog centra, na raspolaganju clanovima stoji i solidno opskrbljena knjižnica sa preko 700 razlicitih naslova iz oblasti: Islama, nauke i arapskog jezika. Treba reci da je i nemuslimanima omogucen pristup svakoj sekciji centra gdje mogu vidjeti i saznati sve što ih interesuje. Ucenici njemackih škola, a takode i predavaci, kada uce o "svjetskim religijama" posjecuju upravo ovaj centar. Strani i domaci novinari relevantne informacije vezane za Islam i muslimane traže ovdje. Centar organizuje seminare i konferencije, mektebsku pouku, kurseve arapskog jezika, dijalog i rasprave s kršcanskim predstavnicima...Sastanci muslimana održavaju se redovno i to na:arapskom, turskom, njemackom i eritrejskom jeziku!U februaru se ovdje održava i godišnji sastanak muslimana Nijemaca sa više od stotinu ucesnika.

"DAN BOSNE" USRED MINHENA

Od svega ipak posebno treba istaci humanitarne aktivnosti kojima se ovaj centar bavi. Islamski centar pomaže izbjeglicama prakticno još od momenta svoga osnivanja. U pocetku se radilo o izbjeglicama iz istocne, komunisticke Evrope, da bi danas pomoc centra ponajprije bila usmjerena muslimanima iz Afganistana i sa prostora bivše Jugoslavije. Tokom agresije na BiH Islamski centar u Minhenu pomagao je naše muhadžire u ovoj zemlji, a stanovništvu Bosne slala se pomoc u hrani. U pratecim objektima centra cak su i živjele izbjeglicke familije sa ovih prostora. Posebno je zanimljivo izdvojiti podatak da se u organizaciji ove zajednice od juna 1992. u samom centru Minhena, na Marienplatzu, održava skup pod nazivom "Dan Bosne"!I ovo je bio nacin da se u ratno vrijeme izrazi protest zbog agresije na našu zemlju i podrška bosanskom narodu. Centar je pomagao i izbjeglice iz bivšeg DDR-a, ovdje se aktivno pomažu i studenti, ukazuje se pomoc bolnicama, pruža njega i bolesnicima kod kuce, redovno se posjecuju zatvori...

OD "LA ILLAHE ILELLAH" DO HADžA!

Svih pet stubova Islama poduprto je naporima i brigom centra. Tokom Ramazana centar je središte okupljanja vjernika. Za ovu priliku i munara donekle dobije svoju svrhu i bude osvijetljena kako je to i uobicajeno. U sklopu centra je i prostorija za objedovanje i svako vece tu iftari oko 200 ljudi. Centar izraduje vaktije za podrucje Njemacke, pa se tako svi vjernici iz ove zemlje po tom pitanju obracaju centru. Povremeno se u orgnizciji Islamskog centra može otici i u Meku. Zekat u Njemackoj predje se Islamskom centru, a prikupljena sredstva distribuiraju se siromašnoj braci unutar i van zemlje. Osoblje centra intenzivno pomaže prelaske nemuslimana na islam tako što se zainteresvani uce o vjeri - od najosnovnijih stvari pa sve do momenta kada pomenuti budu spremni da, u Centru, ispred dva svjedoka izgovore šehadet i postanu muslimani! Konacno, centar smo napustili ispunjeni snažnim utiscima koji nisu izblijedili ni tokom podužeg puta nazad u srce grada Minhena.